Povijest

UVOD

U posljednjih pedeset godina razvoja i igranja rukometa ovaj je sport postao jedan od najpopularnijih i najmasovnijih sportova kako u čitavoj Hrvatskoj, tako i kod nas u Poreču. Rukomet u našem klubu danas trenira 160 mladića svrstanih u razne dobne kategorije. Tako postoji rukometna škola za miniće i dječake, koji s mlađim kadetima, kadetima i seniorima igraju u svojim takmičarskim ligama.

Rukomet nije samo sport za upražnjavanje u organiziranim sportskim klubovima, već se igra i u okviru školskih sportskih programa.

Za sve  uzraste postoje takmičenja, turniri i natjecanja počinju na nivou regija, pa preko trećih i drugih liga završavaju na prvoj  ligi.

Zahvaljujući masovnosti rukometa, ovaj je atraktivni sport do sada iznjedrio i izgradio sijaset kvalitetnih igračica i igrača na svim nivoima takmičenja. Posebno su proteklih nekoliko godina ostvareni izvanredni sportski rezultati naših klubova ("Agram Medveščak", "Metković Jumbo", "Perutnina PIPO IPC", "Split" i "Zagreb" kod muških, te "Lokomotiva", "Podravka" i "Trešnjevka" kod ženskih ekipa), kao i naših državnih reprezentacija na međunarodnim takmičenjima. Rukometaši su već dugi niz godina uspješni poslanici svoje domovine diljem svijeta. Zlatne medalje na Olimpijadi u Atlanti 1996., na svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. i ponovno na Olimpijadi u Ateni 2004. čine nevjerovatno ponosnim svakog rukometnog djelatnika, bio on mali, lokalni igrač ili zaljubljenik, ili pak vrhunski rukometaš, rukometni stručnjak, trener, liječnik, terapeut....

Ovakve vrhunske rezultate bilo je moguće ostvariti samo upornim radom, napose velikim trudom i zalaganjem stručnih kadrova, kao i svih rukometnih radnika uopće.

Škole rukometa za mlade uzraste okupljaju svake godine u raznim kampovima najkvalitetnije mlade igračice i igrače koji će jednog dana dostojno prezentirati ovaj sport u svojim sredinama.

Uz stručne kadrove, trenere, ne mali doprinos daje i sudačka organizacija koja je uvijek doprinosila razvoju rukometa. Kvalitetni sudački kadar gradi se aktivnim stručnim usavršavanjem putem seminara, tečajeva i drugih akcija stručnog osposobljavanja, nadogradnjom talenata i s puno rada, rada...

RAZVOJ RUKOMETA U SVIJETU

Prema tvrdnjama raznih istraživača rukomet ima jako veliku povijest. Sama riječ objašnjava da je riječ o igranju lopte rukama u nastojanju da ju se ubaci u protivnička vrata - gol.

U novije vrijeme se zna da je igra slična velikom rukometu prezentirana 1891. godine u Braunschweigu - Njemačka. Prva rukometna pravila sastavili su i objavili 29.10.1917. godine Nijemci Max Heiser, Karl Schelenz i Erich König.

Prva međunarodna rukometna utakmica muških momčadi u Europi odigrana je 13.11.1925. u mjestu Halle/Saale, Njemačka, između radničkih gimnastičkih sportskih saveza Njemačke i Belgije (12:2).

Prvi međunarodni susret igračica održan je u Pragu 7.09.1930. između Austrije i Njemačke (5:5).

U vrijeme održavanja IX. Olimpijskih igara 1928. godine u Amsterdamu održan je i osnivački kongres Međunarodnog amaterskog rukometnog saveza (IAHF) sa sjedištem u Berlinu.

Prijedlog da veliki rukomet bude uvršten u program Olimpijskih igara bio je prihvaćen, ali se tek na Olimpijadi u Berlinu 1936. godine to i ostvarilo. Šest nacionalnih selekcija se tada borilo za odličja: Njemačka, Austrija, Švicarska, Madžarska, Rumunjska i SAD. Finalna utakmica između Njemačke i Austrije odigrana je 15.08.1936. na Olimpijskom stadionu u Berlinu pred 100 000 gledatelja. Sudio je Švicarac Hans Urech, a pobijedila je reprezentacija Njemačke rezultatom 10:6 (6:3).

Nakon Drugog svjetskog rata prvi međunarodni susret velikog rukometa održan je 12. 08. 1945. godine u Motali između Danske i Švedske (8:3).

Prvi međunarodni susret igračica u velikom rukometu poslije Drugog svjetskog rata održan je u Parizu 1946. godine između Austrije i Francuske (7:2).

1946. godine u Kobenhavnu (Danska) održan je Osnivački kongres Međunarodnog rukometnog saveza (IHF).

Prvi međunarodni rukometni sudački tečaj održan je 1947. u Vejleu (Danska).

Prvo svjetsko prvenstvo poslije II. Svjetskog rata u velikom rukometu za muškarce održano je 1948. godine u Saarbrűckenu i Parizu, a za ženske ekipe 1949. u Madžarskoj.

Posljednje Svjetsko prvenstvo u velikom rukometu ženskih ekipa održano je 1960. godine, a muškaraca 1966.

RAZVOJ RUKOMETA U HRVATSKOJ

1920. godine novinar Ivan Flod bio je prvi učitelj i organizator Hazene u nas i to u Osijeku. On je igru (češke) Hazene nazvao rukometom.

Prvi počeci razvoja rukometne igre u našoj zemlji zabilježeni su školske godine 1929-30. u Varaždinu, 1932-33. u Zagrebu i 1939-40. u Bjelovaru.

Prva utakmica kod nas odigrana je poslije jednogodišnje pripreme nastavnika Zvonimira Šuligoja u Varaždinu između učenika V., VI. i VIII. razreda Varaždinske gimnazije.

PRIJELAZ NA MALI RUKOMET

Početkom 1950. godine gospoda Teodor Sedmak i Ivan - Janez Snoj su na inicijativu HRS-a preveli  sa njemačkog  međunarodna pravila dvoranskog rukometa. Prve utakmice u malom rukometu u dvorani održane su 12. veljače 1950. u Zagrebu. 1958. godine na inicijativu sportskog novinara Hrvoja Macanovića mali je rukomet promijenio ime u jednostavno - rukomet.

Posljednje utakmice u velikom rukometu u svijetu odigrane su za žene 1956., a za muškarce s natjecateljskom sezonom 1957/58.

POČECI RUKOMETA U ISTRI

U Istri se mali rukomet počeo igrati 1953. i 1954. godine. Poreč je imao tu sreću da je u školama već od 1951.  radio naturalizirani zadranin Slavko Bronić. Nastavnik tjelesnog odgoja, rođeni šibenčanin, bio je svestrani sportaš, trener, ali i odličan organizator.  Tih je godina rukomet oživio gotovo u svim gradićima Istre.

POČETAK RUKOMETA U POREČU

Prva ogledna utakmica velikog rukometa u Istri odigrana je u Poreču, ljeti 1949. godine. Na starom nogometnom igralištu kod nekadašnjeg silosa sastali su se studenti srednje fiskulturne škole iz Zagreba, koji su bili na ljetovanju preko Ferijalnog saveza Hrvatske, sa ekipom nogometnog kluba "Jadran". Profesor Juraj Radovčić je bio u sastavu zagrepčana, a vrata momčadi "Jadrana" je branio Lujo Györy, mladi službenik u Narodnoj banci Poreč,  koji će kasnije postati vratar rukometne reprezentacije Jugoslavije, prvoligaški sudac i nadzornik.

Pod vodstvom nastavnika tjelesnog odgoja u osnovnoj i srednoj poljoprivrednoj školi Slavka Bronića oživjeli su razni sportovi. Veliki rukomet se vježbao već krajem 1951. i početkom 1952. godine na nogometnom terenu, odigrano je nekoliko utakmica između učenika, a dolaskom malog rukometa, veliki je jednostavno nestao.

Mali rukomet kao sekcija DTO se počeo trenirati 1953., a aktivno igrati 1954. godine. Stoga i jest godina 1954. uzeta kao početak IGRANJA rukometa u Poreču, kada su igrane prve rukometne utakmice. Učenici Poljoprivredne škole sačinjavali su okosnicu Kluba. Osnovci i studenti su te godine demonstrirali rukomet gotovo u svim selima Poreštine, a nastupali su i na smotrama u Buzetu i Pazinu.

Na poziv prof. Bronića koji se u međuvremenu preselio u Rovinj, u lipnju 1954. godine odigrana je prijateljska utakmica između DTO (gimnazija) iz Rovinja i DTO iz Poreča (osmogodišnja škola). Bio je to prvi izlazak kluba iz Poreča (sačinjavali su ga gotovo svi učenici osnovne škole) i prva - povijesna utakmica Rovinja.

Klub DTO uvršten je u povezanu Istarsku ligu (košarka, odbojka, rukomet...) početkom 1955. godine. Pod svojim je okriljem DTO u to vrijeme imao i stolni tenis, šah, atletiku, plivanje, vaterpolo, veslanje (koje je imalo dugu i bogatu povijest), pa čak i boks.

Bilo je igrača koji su se znali takmičiti u više disciplina ili igrati razne sportove.

Prvi rukometni trener u Poreču bio je Slavko Bronić, a u školama gdje se u početku uglavnom radilo na rukometu, s njim je bio i nastavnik Natale Zusich, zatim kasnije i prof. Ivan - Gianni Šegon.

Igralo se svugdje: na travi, na zemlji, na obali (nije bila asfaltirana), kod silosa, te na nezaboravnoj karbonini.

NASTAVAK RUKOMETNE IGRE

Najdublji trag kao trener, prvenstveno ženskih ekipa ostavio je bez ikakve dvojbe Mario Deković. Jer, grad Poreč je uz mušku, od prvih dana svoga postojanja imao i žensku ekipu. Najkvalitetnija generacija bila je upravo ona koju je Mario vodio od početka 70-ih do polovice 90-ih.

1973. godine ženska je ekipa prvak Istarske lige. Najveći uspjeh je postigla 1977. godine kada je kao prvak Hrvatske republičke lige zapad sudjelovala u kvalifikacijama za dopunu Druge savezne lige sjever. Na žalost, ekipa nije uspjela ući u savezni rang takmičenja jer je bolja od nje bila ekipa iz Siska, koja je kasnije postala i prvoligaš.

Muška se ekipa godinama natjecala u Regionalnoj ligi Istre i Rijeke. Borila se za prvo mjesto 1975., ali nikako nije uspijevala napraviti odlučujući korak za ulazak u višu ligu.

Nezaboravne su utakmice za prvenstvo Regije sa labinskim "Rudarom", novogodišnji turniri  Pule ili sa igračima Rijeke (Štencl, Radenović, Lakić, Juričić, Čavlović), sa omladinskom reprezentacijom Jugoslavije 1969. i 1972. godine, te finale Kupa Istre opet sa labinjanima (Milevoj, Gobbo, I. Sprčić)

Kako se rukomet razvijao u Istri, tako su i na Poreštini nicali klubovi gotovo u svakom mjestu.

Tako Kaštelir ima dugu tradiciju zahvaljujući prvenstveno pokojnom nastavniku Josipu - Pinu Rinaldisu, najprije s muškom, a danas na žalost, samo sa ženskom ekipom.

Igralo se i u Taru (prof. Đani Strize), Višnjanu (prof. Ivan Topolnjak), Vižinadi, Lovreču...

NOVI RUKOMETNI KLUB

1963. godine rukometna sekcija se odvaja od DTO i postaje samostalna, muška i ženska ekipa. To traje do 20. lipnja 1968. godine kada je osnovan rukometni klub "POREČ", na prijedlog igrača, funkcionera i trenera Antona - Ninija Jurcana.

Prvi predsjednik Kluba postao je pok. Marko Šikić. Za njim je dugo godina Juraj Požarić vodio klub, uz veliku pomoć pok. Kreše Jendrašića.

Klub se takmiči u istarskoj zoni ili u Regionalnoj ligi Istre i Rijeke (PIR - HRLZ) sa usponima i padovima, kako s muškom tako i sa ženskom ekipom.

1987. godine muška ekipa postaje prvakom Istarske lige i u narednoj sezoni nastupa u višem rangu takmičenja, odnosno u PIR ligi. Na kraju sezone 1987/88. klub ostaje bez izvora financiranja, bez razumijevanja u gradu, tako da dolazi do kraha i muška se ekipa u potpunosti povlači iz daljnjeg takmičenja. Ženska ekipa igra svoje posljednje utakmice do 1990. godine, kad se i ona povlači iz takmičenja, čime na žalost ženski rukomet u Poreču izumire u potpunosti.

Između 1988. i 1995. godine rad sa djecom nastavljaju prof. Đani Strize i Mario Deković sa četiri muške grupe. Rukomet i Klub bude se iz letargije i malim koracima nastavljaju djelovati. Uključuju se i prof. Miroslav Mataija, pa nastavnik Vladimir Grahovac. Djeca rastu, i počinju sa takmičenjem prvo u juniorskoj ligi Istre, pa sve do III. Lige zapad 2.

Današnji porečki rukomet se bazira na školama rukometa u Lovreču, Poreču, Taru, Višnjanu i Vrsaru, na dječacima koji igraju županijsku ligu, mlađim kadetima i kadetima koji osim županijske, igraju i Prve hrvatske lige tih uzrasta. Seniorska ekipa, najkvalitetnija u povijesti porečkog rukometa, se krajem natjecateljske sezone 2003/04. poslije osvajanja prvog mjesta u III. Ligi Zapad 2 i uspješnih kvalifikacija,  plasirala u II HRL - Zapad.

Druga ekipa bori se za plasman u III ligu - zapad.

Mlađi kadeti su 1999. godine odlično predstavili našu državu, naš grad i naš klub te između 20 ekipa osvojili prvo mjesto na međunarodnom turniru u Parizu, a Dean Turković je proglašen najboljim igračem turnira.

Godinu dana kasnije na mlađekadetskom prvenstvu Hrvatske u Umagu ekipa je osvojila odlično 5. mjesto, a Dean Turković je opet proglašen najboljim igračem turnira, ujedno i golgeterom sa 56 postignutih zgoditaka u 5 odigranih utakmica.

Da je kvaliteta tih dječaka realnost dokaz je opet finale pariškog turnira 2000 godine, a učestvovalo se i na turnirima u Češkoj, Italiji, Mađarskoj i Sloveniji.

Tullio Deković

Opis videa

Pellentesque habitant morbi tristique senectus et netus et malesuada fames ac turpis egestas. Vestibulum tortor quam, feugiat vitae, ultricies eget, tempor sit amet, ante. Donec eu libero sit amet quam egestas semper. Aenean ultricies mi vitae est. Mauris placerat eleifend leo.

više »

facebook
naši sponzori